|
Igrač utakmice: Keven Drndić (Potpićan '98)
Komentar: Napokon, napokon, napokon, Istra napokon ima prvoligaša! Nakon što je Albona dvaput zaredom neuspješno završavala kvalifikacije, MNK Potpićan '98 je to uspio iz prve. Teško je sada reći koliko je ovo velika stvar, naročito za Istru, a i za hrvatski futsal uopće. Mislim da ću tek drugi tjedan moći shvatiti važnost ovog ulaska u 1. HMNL. Prije nego što počnem za izvješćem, iskoristiti ću prigodu i kao tajnik u ime uprave i igrača MNK Albona čestitati na ovom velikom uspjehu i zaželjeti puno sreće u prvoligaškom natjecanju.
A sada utisci i impresije....nakon što u Labinu mjesecima nije padala kiša, vrijeme se odlučilo poigrati sa organizatorima, pa čak dovesti u pitanje samo odigravanje utakmice. Naime neposredno prije početka zagrijavanja, nevera sa Kvarnera se punom silinom spustila na Labin prouzročivši nekoliko nestajanja struje i u konačnici spaljen semafor. Kako je semafor odbijao suradnju,delegat je preuzeo ulogu mjerioca vremena tako da je sa malim zakašnjenjem susret ipak započeo. Navijači su bez obzira na nestanak struje, pošteno odradili svoj posao počevši a navijanjem dobrih 40 minuta prije samog početka. A kakvo je to bilo navijanje! Vidjelo se da Labin žudi za ovakvim utakmicama jer se zaboravile klupske i navijačke podjele, više nije bilo važno tko je igrač Albone, Kastva, Mladog Harlema, navijač Hajduka ili Dinama, oko 1400 duša je bilo kao jedno za cilj kojega Labin pokušava ostvariti već sedam godina. Posebno je lijepo bilo vidjeti igrače MNK Albona, MNK Kastav, MNK Histria i MNK Histria sport, koji su došli navijati za svoje dojučerašnje „ljute“ ligaške protivnike.
Prije utakmice sam saznao da se MNK Potpićan zatvorenom igrom i „čeličnom“ obranom kani suprotstaviti odličnim gostima, a to se kasnije igri pokazalo kao odlična taktika. Potpićan je poveo vrlo rano, već u 3 minuti. Hoxha je na sebe navukao dvojicu igrača u kut, uposlio Drndića koji u polukontri loptu šalje „na pijat“ Rožajcu kojem zaista nije bilo teško svladati solidnog Škofa. Potpićan preko Radušina u sedmoj minuti ne koristi 100% šansu kao ni kontru Drndića i Rožajca u 15. minuti kada obrana Novog Marofa krajnjim naporom ipak izbacuje loptu iz svog prostora. Gol koji je nagovijestio početak kraja za ambicije gostiju pao je u 19. minuti. Radušin petom odlično pronalazi Radmanovića koji buši Škofa za 2:0. Posljednja minuta već tradicionalno najuzbudljivija, kontra na kontru ali rezultat se ne mijenja. Iako rezultat sugerira da je Potpićan bio izrazito bolji, nije baš to bilo tako. Prije bi rekao da je Novi Marof imao inicijativu u igri, ali je Potpićan bio konkretniji.
Drugo poluvrijeme tako reći nije ni počelo, poluvremenska piva navijača nije bila ni ispijena do kraja, a Potpićan već vodi sa 3:0. Rožajac je iščeprkao loptu u protivničkom šestercu, dodao do najboljeg pojedinca susreta Drndića koji špicom posprema loptu u mrežu. Čini mi se da je ovaj zgoditak prelomio utakmicu te da je već u ranoj fazi utakmica u biti zaključena. Futsalski senzibilizirana labinska publika već počinje sa slavljem, u dvorani ludnica! Iz svih grla se ori „svi na noge“ buka je takva da se više u biti ništa ne čuje! Igrači Novog Marofa, svjesni da moraju napasti do kraja utakmice drže presing. U 23 Budišćak se nakon propale kontre domaćina stuštio kroz cijelu obranu i efektno zabio za 3:1, produžujući nadu za pozitivan rezultat. Međutim, več u slijedećoj minuti iz jedine iole sporne situacije na utakmici Radmanović posprema odbijanac za 4:1. Gosti shvaćaju da više nemaju što pa u 30. minuti vade golmana i počinju ofenzivu potpićanskog gola. U tom periodu bilježim čak 15 udaraca na gol, od toga 7 u okvir gola, i čak 5 kornera. U 37. minuti, iz jednog neuspjelog pokušaja gostiju, lopta dolazi do Martedića koji iz svojih 6 pogađa za 5:1. Gosti su u slijedećoj minuti pogodili stativu, a Martedić u 40. zabija za konačan rezultat i konačno slavlje mnogobrojne publike. Pale se bengalke, navijači utrčavaju u teren, igrači Potpićna ludi od sreće... U razgovoru sa upravom i igračima Potpićna dolazimo do zaključka da je ovo ustvari ono zbog čega se igra mali nogomet, kada te publika nosi i kada ste svi zajedno jedno tijelo i duša. Fešta se još dobrih desetak minuta nastavlja na parketu, praćena ovacijama publike koja ni ne pomišlja na odlazak. Već sada mogu sa sigurnošću reći kako će svaka utakmica u Labinu biti veliki ispit za gostujuće momčadi....i suce. Nakon dvorane, cijela jedna tribina seli u Potpićan na feštu koja valjda još uvijek traje. Na kraju mogu reći samo veliko HVALA Potpićnu koji nam je ovom pobjedom poklonio 11 prvoligaških utakmica u sezoni 2007/2008. Nadam se da će ova situacija napokon generirati Komisiju za mali nogomet u županiji istarskoj te da će futsal napredovati velikim koracima jer potencijala zaista ima.
Foto galeriju možete pogledati ovdje, a kakva će vas atmosfera dučekati u Labinu možete pogledati ovdje .
Za Crofutsal: Alen Paliska
|